Mit, kolektivna stvarnost i civilizacija (Harari: Sapiens)

Prije sto tisuća godina najmanje 6 ljudskih vrsta živjelo je na Zemlji. Danas je prisutna još samo jedna – Homo Sapiens. Kroz knjigu Sapiens Yuval Noah Harari pokušava dati odgovor na pitanje zašto se naša vrsta izdigla iz skromnih početaka i zavladala svijetom.

Yuval Noah Harari ima drugačiju viziju začetka ljudske civilizacije od Arthura Clarka i Stanleya Kubricka

Sapiens se u prapovijesti po utjecaju na okolinu nije izdvajao od drugih vrsta poput gorila, krijesnica ili slonova. Prije otprilike 70.000 godina to se promijenilo kad su ljudi razvili jezik i počeli surađivati u velikim grupama. Mravi i pčele također mogu surađivati u velikim grupama, ali oni to rade na vrlo krut način i samo sa srodnicima. Za razliku od njih, Sapiensi mogu iznimno fleksibilno surađivati s potpunim strancima. Osim što jezik omogućuje detaljno objašnjavanje događanja u okolini i laganu koordinaciju aktivnosti unutar grupe, jezik omogućuje i komunikaciju o stvarima koje se ne mogu osjetiti. Mnoge vrste znaju iskomunicirati: ”Pazi, dolazi lav!”, ali koliko znamo ni jedna vrsta ne zna reći: ”Ako pojedeš srce lava, dobit ćeš njegovu snagu.”

Hararijeva glavna tema u knjizi je da je za uspjeh Homo Sapiensa zaslužna naša sposobnost za stvaranje mitova koji nas ujedinjuju i stvaraju plodno tlo za međusobnu suradnju. Po Harariju, ljudi vjeruju u koncepte kao što su bogovi, države i novac ne zato što su realni, nego zato što nam zajednička vjera u njih omogućuje bolji život. Zajednički mitovi omogućuju održavanje socijalnog reda i suradnju među strancima bez obzira što postoje samo u zajedničkog mašti ili kolektivnoj stvarnosti. Ustav i zakoni su priručnici za međusobnu suradnju te su podložni stalnim promjenama u skladu s prevladavajućom kulturom1. Trenutni poredak je na snazi zato što se pokazalo da društvo tako uspješnije funkcionira, a ne zato što je ”ispravan” ili ”prirodan”.

Mitovima Sapiensi kreiraju vlastitu stvarnost. Ako određena skupina kolektivno odluči promijeniti mitove, ponašanje se može brzo promijeniti2. Nakon što je većinu povijesti u gotovo svim društvima bilo neprihvatljivo da u političkom životu žene imaju jednaka prava kao i muškarci, danas se to uzima zdravo za gotovo. Harari skreće pažnju na to da za nas ne postoji prirodan način života. Monogamija nije ništa prirodnija od poligamije, heteroseksualnost od homoseksualnosti, religioznost od ateizma. Po Harariju biologija omogućava, dok kultura bira što je ”ispravno” i taj izbor je podložan dramatičnim promjenama.

Postoje tri osnovne vrste mitova – ekonomski, politički i religiozni. Trgovci, osvajači i proroci su prvi nadišli usku genetičku podjelu između ”nas i naših” i ”njih i njihovih”. Dva katolika koja se nikad prije nisu srela mogu zajedno otići na križarski pohod zato jer su muslimani osvojili ”njihovu” svetu zemlju. Dva Amerikanca koja se nikad prije nisu srela i preci im potječu iz različitih naroda, spremni su riskirati svoje živote zato što vjeruju u ideju američke nacije.

U ekonomskoj sferi ljudi vjeruju u novac makar on ne predstavlja ništa konkretno3. Vrijednost novca za nas proizlazi iz toga da drugi ljudi vjeruju u njegovu vrijednosti i spremni su nam u zamjenu za njega dati konkretne stvari poput hrane, odjeće i sl. Što se više vjeruje u neki novac to se on više koristi4.  Dobar primjer mita i kolektivne stvarnosti u stvaranju su kriptovalute. Prije 15 godina nije postojala ni jedna kriptovaluta dok sad imaju tržišnu vrijednost od 300 mlrd. dolara. Kriptovalute se mogu smatrati najčišćom verzijom novca jer se u potpunosti temelje na dobrovoljnoj vjeri u njih5.

Uspjeh Homo Sapiensa je nevjerojatan, ali Harari vjeruje da nam se kao vrsti bliži kraj. Tehnologija će nam omogućiti da kroz manipulaciju genima ili kroz spajanje mozga s umjetnom inteligencijom pređemo na idući korak u evoluciji. Nova vrsta koja će stupiti na scenu je Homo Deus6.

  1. tako i ljudska prava nemaju uporište u biologiji, nego su relativno nova kreacija naše kolektivne mašte []
  2. pogotovo ako vrijeme mjerimo skalom biološke evolucije []
  3. neki idu toliko daleko da ga smatraju mjerilom vlastite uspješnosti i vrijednosti []
  4. u Hrvatskoj se dugo nije vjerovalo u vlastiti novac pa se kao mjerilo vrijednosti za sve značajnije transakcije koristila njemačka marka. Makar je povjerenje u kunu znatno poraslo, većina štednje se još uvijek drži u eurima i u eurima se izražavaju cijene stanova []
  5. vjera u tradicionalni novac temelji se na vjeri u snagu države koja ga izdaje i njenom zahtijevanju da se koristi kao sredstvo plaćanja []
  6. naziv njegove iduće knjige []

Leave a Reply

  Subscribe  
Notify of