Najjednostavniji način za gubljenje novca je ulaganje u dionički fond koji je proglašen najboljim u prošloj godini. Svake godine Udruženje društava za upravljanje investicijskim fondovima dodjeljuje nagrade za najbolje otvorene investicijske fondove. Tako su i prošli tjedan dodijeljene nove nagrade za 2017. godinu. Fond manageri obuku najbolja odjela/haljine te se s velikim smiješkom slikaju s nagradom u rukama. Društva za upravljanje zatim u marketinškim letcima i na web stranicama ponosno stave podatak o primitku nagrade za godinu X. Ono što ne navode je što se dogodi nakon primitka nagrade.
Napravio sam analizu za zadnjih deset godina i prinosi nagrađenih dioničkih fondova nakon godine za koju je primljena nagrada su za 29% niži nego što su bili u godini za koju je primljena nagrada. Prosječni prinos u godini za koju je primljena nagrada je 19%, dok je prosječni prinos u godini nakon bio iznenađujućih –10%! U 8 od 10 slučajeva prinosi su bili znatno gori godinu nakon, dok su u preostala 2 slučaja bili bolji i to onda kad je nagrađeni fond završio ”dobitnu” godinu u minusu. Najbolji dionički fond je čak 6 puta iduće godine imao negativan prinos. Pregled rezultata je u sljedećoj tablici:
Kako objasniti rezultate? Godina dana prekratko je razdoblje da bi se odredila kvaliteta dioničkog fonda na temelju jednostavnih brojčanih pokazatelja. Najbolji rezultat u pojedinoj godini u pravilu je posljedica sreće i/ili preuzimanja previše rizika, a ne znanja fond managera. Dobar primjer je dobitnik nagrade za najbolji fond u 2016. godini, Erste Adriatic Equity. Na početku 2017. među najvećih 10 pozicija su im bile dvije Agrokorove dionice te dvije građevinske, od kojih će jedna (Viadukt) godinu završiti u stečaju, a druga (Tehnika) u velikim poslovnim problemima. Navedeni problemi nisu bili iznenadni šok. Tehnici je 2016. mjesec dana račun bio u blokadi, dok je Viadukt prethodnih 5 godina poslovao s gubitkom. Agrokorovi problemi su po riječima guvernera HNB-a bili općepoznati u financijskoj industriji. Erste fond manageri su jednostavno imali sreće da problemi nisu došli na naplatu već u 2016. godini. Preuzeli su veliki rizik te su u 2016. godini ostvarili veliku zaradu i za to dobili nagradu. U 2017. su se preuzeti rizici materijalizirali te su ostvarili 41% lošiji rezultat.
Objašnjenje iz prethodnog odlomka dodatno podupire i primjer s drugog kraja fondovskog spektra. Novčani fondovi po marketinškom opisu jedne velike banke: ”Investiraju u depozite banaka, instrumente novčanih tržišta i kratkoročne dužničke vrijednosnice. Rast vrijednosti imovine fonda je polagan, ali kontinuiran.” Novčani fondovi se obično smatraju konzervativnim ulaganjem koje je slično depozitu u banci. PBZ Euro Novčani fond je od strane strukovnog udruženja izabran za najbolji euro novčani fond četiri godine za redom u periodu od 2012. do 2016. Onda je došla 2017. te je fond ostvario gubitak od 7,6%, što je znatno veći minus od ukupne zarade koju je ostvario u prethodne četiri nagrađene godine. Pokazalo se da je glavni razlog zašto je PBZ-ov fond bio ”najbolji” ulaganje u Agrokorove komercijalne zapise. Oni su nosili visoki prinos koji je omogućio fondu prestizanje konkurencije. Nažalost za vlasnike udjela, osim prinosa nosili su i visoki rizik koji je došao na naplatu prošle godine.
Investiranje je kombinacija vještine i sreće. Vještina je trajna, dok je sreća nestalna. Za ostvariti najveći prinos na dionicama u pojedinoj godini treba puno riskirati i imati sreće da se preuzeti rizik odmah ne materijalizira. Fond manageri kojima se to ostvari redovito dobivaju strukovne nagrade za najbolji fond, ali kao što smo vidjeli te nagrade su čisti marketing bez suštinske vrijednosti. Prije mogu služiti kao pokazatelj koje fondove treba izbjegavati.