Nenad Bakić je na svom blogu Eclectica objavio komentar o rekordnoj razini depozita hrvatskih građana kod banaka. Ovaj komentar je zadnji u seriji sličnih (prethodni je ovdje). Zaključci komentara su sljedeći:

”Štednja/ulaganje građana u glavnu štedno-investicijsku klasu, dionice, je jako mala, zato jer su ih ljudi kod nas ionako uglavnom gledali špekulativno, pa im je dodatno poljuljano povjerenje slučajem Agrokor; ali dionice i naših vodećih turističkih tvrtki se danas prodaju po EV/EBITA 10-11 ili slično.”

”Budući da Hrvati (u prosjeku) još nisu ‘otkrili’ equity/dionice kao važnu (glavnu) investicijsku klasu, to znači da mnogi boljestojeći građani u razočaranju zbog male kamate u bankama opet kupuju nekretnine kao ‘štednju/investiciju’. (Za ilustraciju, ogromni norveški državni mirovinski fond, velik preko 1000 milijardi eura, kojem je cilj najprije zaštititi imovina, a onda ju tek oploditi, 2/3 ju ulaže u dionice.)”

Pitanje je zašto hrvatski građani već godinama preferiraju depozite umjesto ulaganja u dionice. Mislim da je razlog taj što im je iskustvo pokazalo da je takvo postupanje racionalnije. Direktno ulaganje u dionice zahtjeva određeno znanje i vrijeme za analizu tako da ono nije prava alternativa depozitu o kojem se ne treba aktivno voditi računa. S aspekta zahtjevnosti približna alternativa bilo bi ulaganje u dionički fond ili davanje nekome novac na upravljanje.¹ Da bi vidio kako su prošli ulagači u hrvatske dioničke fondove analizirao sam podatke za deset najvećih fondova² u periodu za protekle 1, 3 i 5 godina. Prosječni ostvareni prinosi nisu ohrabrujući i vjerojatno su glavni razlog zašto štediše ne hrle ulagati u dioničke fondove.
Prosječni godišnji prinosi se kreću od 1% na ulaganja napravljena prije 3 godine pa do 4,2% na ulaganja od prije 5 godina. Kad se ostvareni prinosi usporede s kamatama na štednju koje su se mogle dobiti u istim periodima³ vidi se da su štediše prošle isto ili bolje nego ulagači u fondove s istim vremenskim horizontom.

Za dioničke fondove usporedba je još gora kad se u obzir uzme rizik ulaganja.⁴ Ako netko nije imao sreće pa je kupio udjel u fondu na vrhu jednog od pozitivnih valova, mogao je u jednom trenutku biti od 9 do 33% u minusu u odnosu na početno ulaganje ovisno o fondu koji je odabrao. Takve padove nije lako psihološki istrpiti, pogotovo neiskusnim ulagačima. Dio štediša je sigurno u nekom trenutku barem dio depozita prebacio u neki od fondova ili je čak pokušao direktno ulagati na burzi, ali se opečen neugodnim iskustvom vratio u sigurnu luku depozita. Društva koja upravljaju fondovima pri tome ne pomažu u kvalitetnoj edukaciji, nego se, upravo suprotno, hvale zavaravajućim marketinškim nagradama.

Zbog navedenog mislim da u bliskoj budućnosti neće doći do prelijevanja štednje iz depozita u dionice bez obzira koliko pojedinačne dionice bile privlačne za ulaganje. Povoljne uvjete za nadilaženje negativnih iskustava prethodnih godina može stvoriti samo situacija kad cijelo tržište doživi duži period natprosječnog rasta.

1. S obzirom da su javno dostupni samo podaci za ulaganja u fondove moram ograničiti svoj komentar na njih. [↩]
2. Svi podaci koje sam koristio su iz mjesečnih izvješća HANFA-e. [↩]
3. Radi se o kamatama na štednju u kunama za isti period u kojem bi se držao novac u fondu [↩]
4. Definiran kao volatilnost. [↩]